Koje su glavne epistemološke pozicije?
Prema vjerovanju u mogućnost saznanja
- Dogmatizam
- Skepticizam
- Subjektivizam i relativizam
- Pragmatizam
- Kritika ili kritičko mišljenje
Prema vašem povjerenju u porijeklo znanja:
- Racionalizam
- Empirizam
- Intelektualizam (iskustvo i mišljenje)
- A priori
- Predmetafizička rješenja: objektivizam i subjektivizam
- Metafizička rješenja: realizam, idealizam, materijalizam i fenomenalizam
- Teološka rješenja: monizam i teistički dualizam
- Strukturalizam i poststrukturalizam
Koji su izvori sticanja znanja?
Prema Standford Encyclopedia:
- Percepcija
- Introspekcija
- Memoria
- Razlog
- Svjedočenje
Koja su glavna epistemološka opravdanja?
Prema Oksfordskom priručniku za epistemologiju:
El internalizam to je teza da nijedna činjenica o svijetu ne može pružiti razloge za djelovanje bez obzira na želje i uvjerenja.
- Osnivanje: To je stav koji brani da postoje stvari koje su opravdane bez potrebe da se pravdaju svojim odnosom s nečim drugim. Ovaj fundamentalizam može biti više ili manje radikalan prema povjerenju ove stvari, ako opravdava "u sebi".
- Pouzdanost: Općenito pouzdana teorija znanja otprilike je sljedeća: Poznato je da p (p predstavlja bilo koji prijedlog, na primjer, da je nebo plavo) ako i samo ako je p tačno, vjeruje se da je p tačno i da imamo došli do uvjerenja da prolazite neki pouzdan proces.
- Epistemologija vrline: Znanje se javlja ako imamo odgovarajuće intelektualne vrline koje nam omogućuju da mu to postignemo ili mu se približimo.
El eksternalizam Teza je da se razlozi moraju poistovjetiti s objektivnim karakteristikama svijeta.
- Koherentnost: Ovo gledište implicira da opravdanje bilo kojeg uvjerenja ovisi o tome da to uvjerenje ima dokaznu podršku iz nekog drugog uvjerenja kroz koherentne odnose, poput veza ili objašnjenja. Utjecajna suvremena verzija epistemičke koherentnosti tvrdi da su odnosi koherentnosti dokaza među vjerovanjima tipično odnosi objašnjenja. Opća je ideja da vam je vjerovanje opravdano sve dok bolje objašnjava ili ga bolje objašnjava neki član sistema vjerovanja koji za vas ima najveću moć objašnjenja. Savremena epistemička koherentnost je holistička; pronaći krajnji izvor opravdanja u međusobno povezanom sistemu uvjerenja ili potencijalnim uvjerenjima.
- Kontekstualizam: Kontekstualizam opisuje skup gledišta u filozofiji koji naglašavaju kontekst u kojem se radnja, izjava ili izraz događa, i tvrde da se, u nekom važnom pogledu, radnja, izjava ili izraz mogu shvatiti samo u odnosu na taj kontekst. Kontekstualistički stavovi smatraju da filozofski kontroverzni pojmovi poput "šta P znači", "znajte da P", "imaju razlog za A", a možda čak i "biti istiniti" ili "biti u pravu" imaju značenje samo u odnosu na određeni kontekst. Neki filozofi smatraju da ovisnost o kontekstu može dovesti do relativizma; međutim, kontekstualistički pogledi su sve popularniji u filozofiji.
- Naturalizam: Izraz naturalizam (od latinskog naturalis) koristi se za imenovanje filozofskih strujanja koje prirodu smatraju jedinim principom svega što je stvarno. To je filozofski sistem i sistem vjerovanja koji smatra da ne postoji ništa osim prirode, sila i uzroka koje proučavaju prirodne nauke; Oni postoje kako bi razumjeli naše fizičko okruženje.
Pragmatizam: Zamjenski pragmatizam tvrdi besmislenost i nepotrebnost filozofskih briga o tome kakav je svijet zaista (i o objektivnoj istini) i preporučuje središnji filozofski značaj onoga što je isplativo, povoljno ili korisno. Budući da korisna uvjerenja mogu biti lažna i stoga ne predstavljaju ono što svijet zaista izgleda, želja za korisnim uvjerenjima nije automatski želja za vjerovanjima koja predstavljaju ono što svijet zaista jest. Zamjenski pragmatizam podrazumijeva da nam je prijedlog prihvatljiv ako i samo ako nije. korisno, odnosno, korisno je da prihvatimo prijedlog.
Gdje je Sapiensov prijedlog unutar epistemoloških pozicija?
- Sapiensov prijedlog smatra da znanje potječe iz razumijevanja stvari i da se razumije povezivanjem različitog znanja i pouzdanih informacija.
- Za Sapiensa, znanje je razumijevanje zašto, odnosno razumijevanje onoga što želimo razumjeti iz odnosa i povezanosti ovog objekta s drugim objektima, te položaja koje zauzima u podsustavima, sistemima i nadsistemima.
- Znanje zašto se nalazi, prema najprihvaćenijim teorijama epistemologije, u znanju "nečega", u propozicijskom znanju.
- Opravdanje Sapiensa na njegovoj definiciji znanja kao razumijevanja zašto mora poći, dakle, od specifikacije važnosti ovog razumijevanja u odnosu na druga propozicijska znanja.
- Sažeti prijedlog opravdanja Sapiensa: znanje kao razumijevanje okuplja različite oblike propozicijskog znanja, općenito ne samo znanje, već i kvalitetno iz veze:
- šta je svaka stvar (semantičko-konceptualna)
- Šta je slično ili povezano sa svakom stvari (uporedna metoda)
- Koje su vrste svake stvari (kvalifikator)
- Gdje je sve (pored prostornog odnosa)
- Kada i kako se svaka stvar oblikovala (historijska metoda).
Na ovaj način razumijemo da znanje kao razumijevanje obuhvaća sva ta propozicijska znanja kako bi ih povezala i razumjela zašto stvari stoje.
Primjer: Ako se vratimo patkama, razumjet ćemo zašto patka ima takav ukus kad je jedemo ako razumijemo različite vrste pataka, kako žive, šta jedu, kada se sele i kako to utiče na njih itd. . Sve ove informacije ili znanja bit će povezane kako bi se stvorilo novo znanje o tome zašto patka ima takav okus.
različite epistemološke pozicije o opravdanosti znanja
- U hijerarhijskoj tablici koristili smo tri raspona boja iz svakog odjeljka: žutu za ono što ima direktne veze sa Sapiensovim prijedlogom, "tjelesnu" boju za one dijelove koji imaju dio koji se odnose na položaj Sapiensa, i bijelu za one koje to čine ne podudaraju se s domenom držanja Sapiens.
- Započeli smo uspostavljanjem tri glavne vrste znanja, prema epistemologiji: propoziciono znanje (znate šta, gdje, kada, zašto), znanje o blizini ili savjesti (lično poznajem svog prijatelja i poznajem grad Pariz jer sam tamo živio) i znanje o tome kako nešto učiniti.
- Pažnju smo usmjerili na propozicijsko znanje jer ono nije samo najčešće, već se iz njega razvija većina epistemologije. Osim toga, Sapiensov prijedlog će poći od ove vrste znanja.
- Nakon što smo se spustili na dva oblika propozicijskog znanja prema njihovoj provjeri, razvili smo dio empirijski, to jest ona koja je djelomično ili potpuno dokazana iskustvom.
- Da se opravda ono što opažamo i prepoznajemo u iskustvu, postoje različite epistemološke struje koji se mogu klasifikovati na internalizam i eksternalizam. Internalizam smatra da je znanje opravdano uvjerenjima ili uvjerenjima subjekta razmišljanja, dok eksternalizam smatra da se objektivnost / provjera nalazi u vanjskoj materiji.
- Znanje kao razumijevanje Sapiensa smatra da je sve povezano tako da se, da bi se nešto razumjelo, mora staviti u cjelinu iz holističke vizije. Zbog tog povjerenja u holističku viziju i povezanost dijelova kao izvora znanja, pozicionirali smo poziciju Sapiens unutar eksternih struja.
- U okviru eksternalizma nalazimo:
a) epistemička teorija koherentnosti, koji smatra da se svo znanje može shvatiti kao istinito iz njegovog opravdanja (vrsta odnosa) s drugim znanjem koje se smatra istinitim. Ova je teorija žute boje jer brani Sapiensov stav da je sve povezano i da ćemo iz razumijevanja odnosa generirati znanje. Primjer: Shvatit ću i vjerovati spoznaji da Zemlja nije ravna ako smatram da je teorija gravitacije i posljedična raspodjela planeta istinita.
b) Stavili smo kontekstualizam žutom bojom jer smatra da su premise da se zna je li nešto istinito ili ne date u svakom kontekstu, što se uklapa u Sapiensovu viziju. Prema Sapiensu, svaka profesija i ekonomska aktivnost imat će specifična znanja o nečemu što će u velikoj mjeri biti obilježeno kontekstom.
c) Posljednja opcija, naturalizam, smatra da se samo priroda smatra stvarnom. Odbacili smo ovu opciju budući da Sapiens jasno razlikuje prirodu od ljudi i onoga što ljudi rade.
- Posljednja pozicija s koje možemo identificirati znanje o Sapiensu je pragmatizam, prema kojem će se znanje smatrati / opravdavati kao takvo ako je to uvjerenje korisno u praktičnom životu. Vjerujemo da ovo može biti dio Sapiensa jer, daleko od toga da ulazi u rasprave sa skepticima koji mogu sumnjati u sve, radije nudi metodologija koja pomaže razumijevanju da djeluje bolje.
Gdje Sapiens smatra izvore znanja?
- Povezivanje dijelova koji čine sisteme
- Percepcija
- Introspekcija
- Memorija
- Razlog
- Svjedočenje
Kakav je stav Sapiensa o njihovom povjerenju u znanje?
Sapiensova metodologija predstavlja izuzetnu bliskost kritičkom mišljenju. Oba stava polaze od potrebe da se preispita status quo i to zbog neslaganja sa onim što nam se kaže da je stvarnost i znanje. Kako bi zadovoljili ovo neslaganje, oboje su opremljeni alatima koji im omogućuju da nadiđu ono što je poznato, stvarajući nove kognitivne sadržaje.
Sapiensovo prvo neslaganje dolazi iz njegovog uvjerenja da je sve povezano i da stoga ne možemo ništa znati iz jedne prizme (kako je to usađeno u današnje specijalizirano društvo), ali potrebno je stvari shvatiti iz holističke perspektive. Drugo neslaganje za koje primjenjuje kritičko mišljenje jedan je od najozbiljnijih problema u današnjem društvu: postistina i opijenost. Sapiens je rođen na ovaj način da ponudi alat koji olakšava razumijevanje ljudi, udaljavajući ih od pojednostavljene vizije njihovog predmeta proučavanja i svijeta općenito.
Stoga možemo razumjeti da se Sapiens oslanja i na teoriju sistema i na kritičko mišljenje, budući da koristi prvo da ustupi mjesto drugom. Drugim riječima, Sapiens nastoji povećati naše razumijevanje stvarnosti bez prihvaćanja onoga što nam daje kontekst (ista motivacija kao i kritičko mišljenje), pa za to predlaže pet metoda koje nam omogućuju pristup spoznaji predmeta proučavanja u odnosu na na ostale objekte, koji pripadaju vašem sistemu i drugim sistemima (teorija sistema).
Nakon što smo proveli studiju kritičkog mišljenja, možemo rezimirati da se Sapiensova metodologija oslanja na ovu vrstu razmišljanja (i sposobnosti) u sljedećim aspektima:
- Oboje se zasnivaju na istoj motivaciji: nepovjerenje u informacije i znanje, ambicija da se približi istini / razumijevanju.
- Njihov položaj je na drugoj krajnosti dogmi, dok ih nastoje okončati.
- Oba prijedloga smatraju ključnim da se zapitaju o osobi koja poznaje kroz samoanalizu.
- Oboje imaju praktičnu svrhu, nastoje riješiti probleme, kontradikcije i djelovati bolje.
Iz ove sinteze sličnosti i razlika možemo zaključiti rekavši to Sapiensova metodologija i kritičko mišljenje komplementarni su, budući da zauzimaju različite kognitivne aspekte i suočavaju se s istom brigom: dobro razumjeti stvari kako bi se ponašali bez dogmi.
Kritičko razmišljanje nas zauzvrat dovodi do pragmatizma, filozofske teorije prema kojoj je jedini način da se prosudi istinitost moralne, društvene, vjerske ili znanstvene doktrine razmotriti njene praktične učinke.
Budući da Sapiens nastoji pomoći, usmjeriti i usmjeriti mala i srednja poduzeća i ljude na način na koji razumiju svoj predmet proučavanja, a budući da je njihova briga poboljšati društvo tako što će biti korisni svojom metodologijom, možemo primijetiti bliskost s pragmatičnom filozofijom.
Teorija i metoda koja se temelji na analizi ljudskih činjenica kao struktura podložnih formalizaciji.
Prilikom istraživanja objekta, strukturalizam pretpostavlja napredovanje od primarne organizacije uočljivih činjenica u okviru istraživačkog zadatka prema pojašnjenju i opisu unutrašnje strukture objekta (njegove hijerarhije i veza između elemenata svakog nivoa) i, zatim, prema stvaranju teorijskog modela objekta.
Sapiens pokazuje analogije s ovom metodom jer veliku pažnju pridaje odnosu između dijelova strukture kako bi ih definirao i u tom procesu pokušava poredati komponente dijelova i strukture u taksonomije.
Kakav je stav Sapiensa u pogledu njihovog povjerenja u porijeklo znanja?
Teorija i metoda koja se temelji na analizi ljudskih činjenica kao struktura podložnih formalizaciji.
Prilikom istraživanja objekta, strukturalizam pretpostavlja napredovanje od primarne organizacije uočljivih činjenica u okviru istraživačkog zadatka prema pojašnjenju i opisu unutrašnje strukture objekta (njegove hijerarhije i veza između elemenata svakog nivoa) i, zatim, prema stvaranju teorijskog modela objekta.
Sapiens pokazuje analogije s ovom metodom jer veliku pažnju pridaje odnosu između dijelova strukture kako bi ih definirao i u tom procesu pokušava poredati komponente dijelova i strukture u taksonomije.
Poststrukturalizam je struja francuske misli koja se pojavila u drugoj polovici XNUMX. stoljeća i općenito je uključena u postmodernizam. Prihvaća da je sve što možemo znati izgrađeno znakovima, ali osigurava da ne postoje unutarnja značenja, već da je svo značenje tekstualno i intertekstualno.
(Iz Sapiensa): Poststrukturalizam traži poredak znanja na fragmentiran način u fazama i slojevima. Sapiens također traži slično naručivanje. Što se tiče konkretnih metoda, dekonstrukcije koju poststrukturalizam u početku predlaže za tekstove, elBullirestaurante ju je već prenio u kuhinju. Sa Sapiensom je ista ideja ugrađena u metodologiju istraživanja. Radi se o fragmentiranju ne samo tekstova, već i pojmova, već da ih se konačno analizira u cjelini.
Sistemsko razmišljanje je način analize koji procjenjuje sve međusobno povezane dijelove koji zauzvrat čine situaciju za postizanje veće svijesti o događajima i zašto.
Kroz sistemsko razmišljanje proučavaju se svi dijelovi cjeline. To je vrsta razmišljanja koja se obično primjenjuje u naučnim studijama, inženjeringu i poslovnoj administraciji, između ostalog, kao metoda pomoću koje se problem ili situacija može riješiti.
Teorija sistema na koju se oslanja Sapiens, zajedno sa strukturalizmom, dvije su struje koje se u velikom dijelu podudaraju. Za pitanje koje nas se tiče (povjerenje u znanje Sapiensa) možemo definirati da i strukturalizam i teorija sistema smatraju da je znanje proizvedeno kao rezultat posebnosti svake strukture ili sistema.
Sapiensov stav je oprezan u pogledu povjerenja znanja, ali ne padajući u njegovo poricanje ili relativizam. Za Sapiensa, znanje će biti različito u svakom području (sistemima), a zauzvrat, budući da su svi dijelovi povezani i na njih utječu, znanje o svakom području utjecat će na ostale dijelove tog područja, kao i na one koji su uključeni u druge .domene megasistema.
Sapiens predstavlja znanje kao različito prema prizmi, odnosno svaka će osoba moći razviti prema svom kontekstu i uvjetovati različita znanja o istoj stvari. Postoji prihvaćanje da je znanje podijeljeno na različite prizme, pa ćemo mu stoga morati pristupiti iz spoja dijelova i prizmi.
Odnosno, Sapiens vjeruje da, iako postoje različite prizme percepcije stvarnosti, znanje nije ograničeno na istinitost subjekta koji zna, već se upravo povezanost ovih različitih prizmi može približiti većoj istini (iako nije apsolutna).
Gdje se Sapiens nalazi unutar ovih epistemoloških opravdanja?
Teorija i metoda koja se temelji na analizi ljudskih činjenica kao struktura podložnih formalizaciji.
Prilikom istraživanja objekta, strukturalizam pretpostavlja napredovanje od primarne organizacije uočljivih činjenica u okviru istraživačkog zadatka prema pojašnjenju i opisu unutrašnje strukture objekta (njegove hijerarhije i veza između elemenata svakog nivoa) i, zatim, prema stvaranju teorijskog modela objekta.
Sapiens pokazuje analogije s ovom metodom jer veliku pažnju pridaje odnosu između dijelova strukture kako bi ih definirao i u tom procesu pokušava poredati komponente dijelova i strukture u taksonomije.
U ovoj konceptualnoj karti namjerava se izložiti posljedice različitih načina klasifikacije vrsta znanja kako bi se učinile vidljivim pozicije na kojima se zasniva Sapiensova metodologija.
- Prva klasifikacija je prema onome što je poznato, gdje nalazimo tri glavne vrste: znanje po blizini ili bliskosti (susret s prijateljem), znanje o tome kako nešto učiniti (znati / znati kako učiniti Čileanca) i znanje propozicije ( poznavanje informacija, teorija itd.) Potonji je taj koji uzima značaj i u epistemologiji i u Sapiensu.
- Unutar propozicijskog znanja nalazimo znanje u obliku onoga što je, kako je, šta je, gdje je, kada, koliko i zašto je. Unutar ove velike grupe odvojili smo Sapiensov prijedlog, koji, iako je propozicijsko znanje, smatramo da mu njegova težina dopušta određenu razliku.
- Prema različitim koncepcijama koje su date o propozicijskom znanju, nalazimo tri kriterija razlikovanja: prema povjerenju u samo znanje, prema povjerenju u izvore znanja i prema opravdanjima potrebnim za provjeru znanja.
- Prema povjerenju u znanje, Sapiens je kritičkog mišljenja, jer vjeruje u mogućnost saznanja, ali uvijek dovodi u pitanje izvore i sadržaj znanja, što mu omogućava da ne padne u dogmatizam. Nalazimo i podršku Sapiensa, iako umjerenijeg pragmatizma.
- Prema povjerenju u podrijetlo znanja, smatramo da Sapiens s jedne strane posuđuje kartezijansku metodu zbog svoje trajne sumnje, ali ne i racionalizma, jer vjeruje da se znanje može dati na druge načine osim razuma (na primjer, percepcija). Druge struje na kojima se zasniva naša metodologija su strukturalizam i poststrukturalizam. Osim toga, Sapiens vjeruje da, iako postoje različite prizme percepcije stvarnosti, znanje nije ograničeno na istinitost subjekta koji zna, već se upravo povezanost ovih različitih prizmi može približiti većoj istini (iako nije apsolutna). Iz tog razloga objektivizam smo označili žutom bojom. Konačno, smatramo da se Sapiensova vizija s metafizičkog gledišta slaže s materijalizmom, budući da vjeruje u postojanje materije neovisno o postojanju ljudskog bića, kao što vidimo u njegovom prijedlogu megasistema.
- Prema epistemološkim opravdanjima koja su potrebna za provjeru znanja, smatramo da postoje različite komplementarne pozicije u kojima je uokvirena naša metodologija. Na prvom mjestu, slijedi teoriju koherentnosti eksternalizma jer smatra da se znanje gradi iz odnosa (koherentnosti) između dijelova megasistema (izvan subjekta). Drugo, ova konstrukcija znanja ovisit će o kontekstu subjekta koji poznaje i povijesnom trenutku u kojem se predmet proučava. Konačno, Sapiens ima bliski pristup epistemologiji vrline, jer smatra da je neophodno povezati intelektualne vrline kako bismo znali kako ih razumijemo. Žuti smo označili pragmatizam jer korisnost koju Sapiens generira u svojoj primjeni način je opravdanja povezanog znanja koje proizvodi.
- Slično, htjeli smo učiniti vidljivim da Sapiens ima povjerenja u sve moguće izvore koji su predloženi iz epistemologije za postizanje znanja, gdje se razum ističe kao način povezivanja znanja i introspekcije kroz samoanalizu).
- Konačno, razlikovali smo da Sapiens služi za razumijevanje vanjskog svijeta, pa za to također smatra da je samoanaliza neophodna kao poznavanje subjekata koji nam omogućuje samospoznaju.
Kako je Sapiensov položaj opravdan? Odbrana od mogućih epistemoloških kritika:
Prigovor na izolaciju (protiv koherentnosti tª)
Razumijevanje kao izvor znanja iz veze znanja i informacija (koje smatramo istinitim ili pouzdanim) koherentno je opravdanje. Ovaj trend je bio i može se kritizirati na osnovu prigovora izolacije, koji bismo mogli sažeti na sljedeći način: povezanost znanja za generiranje drugog znanja može generirati mnogo sadržaja koji nema pravo opravdanje. Primjer: ako vjerujem da se Sunce okreće oko Zemlje kako se vjerovalo prije nekoliko stoljeća, a odavde gradim sliku svemira od povezivanja znanja, gradio bih kognitivnu fikciju daleko od stvarnosti.
Da bi to prevladao, Sapiens mora prihvatiti i očitovati (kao što već čini) da njegovo područje proučavanja nije niti znanstveno niti filozofsko, iako se oslanja na ta područja znanja. Iz tog razloga, njegov cilj je pomoći razumijevanju boljeg djelovanja, bez ulaska u epistemološke rasprave o porijeklu opravdanja. Odnosno, održava koherentnost prihvatajući više od rigoroznih budžeta (sve je povezano, holistička vizija, znanje se može razumjeti itd.) Čime se izbjegava da bude kritiziran u cijelosti.
Relativizam (protiv kontekstualizma)
Sapiensov položaj kognitivno je skromniji od velikih filozofskih teorija i zadovoljan je prihvaćanjem da kontekst diktira značenje riječi (argument koji filozofija snažno podržava). Ovaj kontekstualizam može se opisati kao "relativistički", jer se možda može pogrešno protumačiti ako se kaže da isticanjem da je rajčica drugačija za poljoprivrednika nego za ekonomistu, dovodimo nas u sumnju da paradajz postoji.
Ali ova kritika ne čini Sapiensu pravdu, koja nadilazi ovo i ono, upravo iz svoje poniznosti smatra da postoji znanje, da se može razumjeti ako uzmemo u obzir različite prizme i da sve ovo ima značenje: najbolje performanse zahvaljujući holističkom razumijevanju.
Skepticizam (protiv objektivizma)
Uvijek će biti onih skeptika koji mogu sumnjati u Sapiensa, jer će sumnjati da se iz veze može stvoriti novo znanje ili će posumnjati u valjanost metoda. No, ove kritike ne bi trebale zauzimati naše vrijeme jer nam skromnost u stavovima Sapiensa na koju smo prethodno ukazali omogućuje da se dobiju sporovi s ovom vrstom ljudi: znanje kao veza široko je prihvaćeno, kao i pouzdanost metoda. . Ostalo bi samo odgovoriti na sljedeću kritiku: Kako pokazujete da se ovih pet metoda međusobno dobro nadopunjuju? Pragmatičan odgovor je jednostavan: Pokušajte sami i uživajte u lakom razumijevanju postignutom zahvaljujući metodologiji!
Sinteza: Zašto je Sapiens validan?
Sapiens je metodologija koja pomaže u razumijevanju povezivanjem znanja. Da bi to učinio, oslanja se na različite epistemičke pretpostavke koje mu daju robusnost i koherentnost. U ovoj sintezi predstavit ćemo glavne proučene pretpostavke (podebljano), kao i epistemološka opravdanja koja Sapiensovoj metodologiji daju epistemološku koherentnost.
- Postoji mogućnost znanja i, da bismo to učinili ispravno, moramo razumjeti zašto ono što znamo.
Obrazloženje 1) Kritičko mišljenje, koje zagovara preispitivanje svega što znamo kako bismo svoje znanje poboljšali razumijevanjem sebe i svog konteksta. Izbjegava upadanje u relativizam, kao što se oslobađa i dogmatizma, jer njegov položaj zahtijeva opravdanje onoga što je poznato.
Obrazloženje 2) Kartezijanska sumnja: ne prihvatiti ništa kao valjano osim onoga što možemo racionalno provjeriti. Sapiens koristi razum kao način razumijevanja, jer upravo on omogućuje povezivanje i odnos znanja, informacija, činjenica itd.
- Možemo spoznati svijet i spoznati sebe. Svako od ovih znanja uzajamno olakšava razumijevanje drugog.
J) Od Descartesa većina filozofa vjeruje da se znanje o vlastitim mentalnim stanjima značajno razlikuje od našeg znanja o vanjskom svijetu. Kako ne bismo produljili popis poznatih filozofa koji podržavaju ne samo podjelu ovog znanja, već i uzajamnost obojega, istaknimo racionalističkog Descartesa, empiristu Lockea ili utilitarističkog JS Milla.
- Sve stvari su povezane, dio su Cjeline.
J) Od Heraklita, Spinoze do velike većine sadašnjih teorija i strujanja, uključujući Ajnštajnovu teoriju relativnosti, ili filozofiju procesa AN Vajtheda.
- Svjesno razumijevanje, svijest o učenju i upravljanje samim učenjem omogućava nam da budemo slobodni.
J) Ambicija prosvjetiteljstva da spozna putem razuma nije ništa drugo do potraga za slobodom, potraga za kognitivnom autonomijom koja bi nam omogućila da se udaljimo od dogmi (uglavnom vjerskih). Ova ambicija sažeta je u kritičkom stavu koji se jasno pojavljuje u Kantovoj kritičkoj filozofiji
- Važno je ne znati mnogo, već znati odabrati suštinsko znanje da biste mogli dobro djelovati.
J) Pragmatizam: suštinu znanja dat će praktična korisnost koju vam to znanje dopušta.
- Ista stvar može imati više različitih značenja u isto vrijeme, ovisno o tome za koga, sa stanovišta.
J1) Kontekstualizam. Kontekst u kojem živimo uvjetuje da naše znanje, okruženje, kultura sadašnjeg trenutka itd. Poprimaju značaj.
J2) Perspektivizam. Osobne okolnosti (ono što ne odabiremo i ono što nas konfigurira) određuju ko smo i to određuje poziciju iz koje znamo. Ortega y Gasset
- Možemo znati povezivanjem informacija, podataka, činjenica i znanja.
J) Teorija koherentnosti smatra da možemo opravdati određeno znanje ako pokažemo odnos koherencije koji ono ima s drugim znanjem koje se smatra istinitim i opravdanim
- Znanje zašto (razumijevanje) se razlikuje od ostatka znanja zbog svoje važnosti što se tiče "provjere".
J) Filozofija općenito, a posebno kritičko mišljenje i kritička filozofija, opravdavaju važnost koju Sapiens pridaje znanju zašto, jer smatra da će znanje imati vrijednost ako i samo ako je opravdano, izbjegavajući vjerovati u nešto pogrešno.
- Možemo opravdati ono što znamo ako ono što razumijemo stavimo iz holističke perspektive, u njegov odnos sa cjelinom.
J1) Strukturalizam i poststrukturalizam.
J2) Sistemsko razmišljanje.
- Možemo razumjeti zahvaljujući pet Sapiensovih metoda.
J) Diskurs o Descartesovoj metodi možemo samo spoznati i opravdati ono što znamo putem metode.
- Važeći izvori znanja su iskustvo, introspekcija, pamćenje i svjedočanstva da možemo provjeriti njihovu kognitivnu strogost.
J) Sapiens izbjegava pozicioniranje u jednom izvoru znanja jer se oslanja na različite uvjerljive postulate, počevši od znanstvene metode, koja smatra da je kombinacija i suočavanje izvora ne samo moguća, već i poželjna.
